Crkveno je Vrgorac podijeljen na nekoliko župa: Vrgorac, Veliki Prolog-Dusina, Stilja, Ravča, Kozica, Orah i Poljica. U srednjem vijeku Vrgorac je bio dio Gorske župe Blažene Djevice Marije Zavojane koja se spominje 1434. godine u povelji Jurja Vojsalića Hrvatinića, sinovca slavnog vojvode Hrvoja u kojoj se desetak sela i utvrda oko Biokova vraća starim vlasnicima: Jurjevićima-Vlatkovićima. Medu tim selima u Gorskoj župi spominju se: Hrašćane, Kozica, Dragljan i selo „Zahojani". Budući je Vrgorac ubrzo pao pod Tursku vlast, pod muslimanima kraj su pastorizirali franjevci iz Zaostroga. Granice župe stvorene su u 18. stoljeću. Makarski biskup stvorio je 1733. od sela Orah i Velikog Prologa posebnu župu, koja je zbog protivljenja uspostavljena tek 1746. godine. Te iste godine nastala je i župa Ravče. Župa je pripadala makarskoj biskupiji do 1830., a od tada splitsko-makarskoj biskupiji, a od 1969. nadbiskupiji. Župne knjige sačuvale su se od 1795. godine. U vrgoračkoj župi ima više kapela. U tvrđavi je bila kapela Sv. Ante koja je u 18. stoljeću služila kao vojnička crkva. U Kotezima postoji kapela Sv. Petra u Ilića selu i Sv. Petra. Kapele Sv. Petra i Sv. Ivana na Stiljima iz predturskog su doba. Župska crkva Male Gospe u Zavojanima na kojoj je uklesana 1712. godine bogata je likovnim prikazima Blažene Djevice Marije, a izvana u crkvu uzidani su djelovi stećaka. U Žbarama je nad grobom fra Ivana Rozića 1926. podignuta kapela sa zvonikom. Župnik je do 1888. stanovao u kuli Cukarinovića jer je župna kuća 1738. bila proglašena rezidencijom. Godine 1906. izgrađena je nova župna kuća u koju se tek 1913. nastanio župnik. Od 1913-1921. sagrađena je župna crkva Navještenja. U župi je 1934. ustanovljen samostan sestara Služavki malog Isusa te one pomažu u crkvi i pastoralnom radu.